Nogometaši Slaven Belupa središnji dio priprema odradili su u slovenskim Radencima. Mir i tišina malog mjesta nedaleko austrijske granice donijeli su im sve ono što se i tražilo, a sukladno tome, odrađenim poslom zadovoljna je i struka. Naglasio nam je to trener Mario Gregurina, s kojim smo popričali neposredno prije povratka u Koprivnicu. Osim priprema, dotaknuli smo se i prijelaznog roka te prvenstva koje je sad već pred vratima. Što nam je o svemu tome rekao glavni strateg koprivničkog prvoligaša pogledajte u nastavku…

Treneru, za početak, može ocjena ovog središnjeg dijela priprema? Koliko ste zadovoljni s proteklih desetak dana, jeste li odradili sve ono što je bilo u planu?

Jako smo zadovoljni, ne samo ja, već i cijeli stožer. Dečki odlično rade svaki dan, motivirani su i najbitnije od svega je to da smo odradili u Sloveniji sve ono što smo i planirali. Tu su i četiri pripremne utakmice koje smo odigrali, a s kojima smo u globalu jako zadovoljni. Sve u svemu, možemo reći da smo u Sloveniji imali vrlo uspješnu epizodu.

Bilo je žestoko i naporno, ali dečki su bez problema odradili sve ono što ste od njih tražili. Prihvatili su vaš način razmišljanja i nogometa…

Većina njih me poznaje i već smo zajedno duže vrijeme tako da nije bilo problema u prihvaćanju moje vizije. Momci koji su nam se naknadno pridružili su vrlo brzo upili globalne zahtjeve i sad nam je ostalo još dva tjedna da finiširamo i popravimo neke detalje u tom cijelu procesu, ali mislim da idemo u dobrom smjeru.

Ipak, sitnih problema je bilo, a pritom mislimo na ozljede Nestorovskog, Agbekpornua, Katalinića, na kraju i vratara Markovića?

Nažalost, da. Takav je ritam, treninzi su teški, nakupi se dosta umora tako da se uvijek dogodi neka ozljeda. Sreća u toj priči je da nam se Katalinić i Agbekpornu uskoro vraćaju u trenažni proces, Nestorovski će biti odsutan još otprilike dva tjedna, dok je Marković zadobio rupturu aduktora i neće ga biti jedno mjesec dana.

S druge strane, u drugom tjednu slovenskih priprema pridružila su nam se dvojica igrača koja bi trebala predstavljati pojačanja za našu momčad, a pritom mislimo na Josipa Mitrovića i Osmana Hadžikića?

Baš kao što smo nedavno i rekli, nećemo dovoditi ništa osrednje i toga smo se držali. Sudeći prema onome što smo dosad vidjeli, Mitrović i Hadžikić bit će nam svakako pojačanja, a isto tako su i karakterno jako dobri dečki, što smo, isto tako, gledali u doselekciji. Brzo su se prilagodili ekipi, prihvaćaju zahtjeve, ekipa ih je prihvatila i stvarno smo zadovoljni s njima.

Ono što navijače najviše zanima, je li to sad to? Hoće li biti još nekih promjena u igračkom kadru?

Rekao bih da smo riješili 99 posto toga. E sad, ako nam u sljedećih mjesec dana upadne neki kapitalac normalno je da ćemo razmišljati o njemu, odnosno nadam se da neće biti nekih teških ozljeda zbog kojih ćemo biti primorani krpati neke pozicije.

Moramo se dotaknuti pripremnih utakmica, odigrali smo ih četiri u Sloveniji, a posebno interesantna bila je ova zadnja protiv Oleksandrije, vrlo ozbiljnog protivnika, kojemu je to bila generalka pred europske izazove…

Ta je utakmica bila na tragu onoga kako mi želimo izgledati i svi u stožeru jako smo zadovoljni, a mislim da su i igrači osjetili da je to sad to i da idemo u dobrom smjeru. Tako želimo izgledati i u budućnosti.

Slovenija je iza nas, ispred nas Koprivnica. Što sad, kakav je plan?

Najteži dio priprema je iza nas. Sljedeći tjedan imamo utakmicu u Koprivnici protiv Rudeša, u petak igramo generalku protiv Osijeka na Opus areni, a onda ćemo zadnji tjedan prije prvenstva polako spuštati opterećenja i osvježavati ekipu, kako bismo lagani i svježi dočekali prvo kolo na Rujevici.

Do te utakmice u Rijeci ostala su još dva tjedna. Iskustva, barem ova svježa, nisu dobra, ali prema onome što smo vidjeli na ovim pripremama, straha ne bi trebalo biti i momčad će spremna dočekati prvo kolo na Rujevici?

Siguran sam da budemo spremni. Tako smo i koncipirali dvije pripremne utakmice, protiv Oleksandrije i Osijeka, koji su teški protivnici, imaju sličan način i model igre kao i naš prvi rival u prvenstvu. Tako da ćemo na Rujevicu doći s dvjema utakmicama koje će nam biti odlična priprema za to gostovanje.

Predzadnjeg dana slovenskog dijela priprema, a nešto više od dva tjedna prije prvenstvenog okršaja na Rujevici, nogometaši Slaven Belupa odigrali su šestu pripremnu utakmicu za novu sezonu. Vrlo jaku, jer takav je bio i rival. Viceprvak Ukrajine, Oleksandrija, kojoj je ovaj dvoboj bio generalka pred europske izazove. Utakmica se igrala u Beltincima, gdje su slavenaši već dvaput slavili, a taj niz nastavili su i danas. Golovima kapetana Božića i Ciamacova pobijedili su 2:1. 

Zbog ozljeda koje su ih zahvatile proteklih dana, trener Mario Gregurina nije mogao računati na Nestorovskog, Katalinića, Agbekpornua i vratara Markovića, no zato su debije upisali Mitrović i Hadžikić, koji su s momčadi odradili tek dva do tri treninga. I jedan i drugi u igru su ušli na poluvremenu, kada je rezultat bio 1:1. Sve važno u tom prvom dijelu utakmice dogodilo se u posljednjih pet minuta. Prvo su gosti u 40. poveli, a onda je kapetan Božić dvije minute kasnije poravnao rezultat. Najbolje se snašao u gostujućem petercu nakon jednog kornera te loptu zakucao pod gredu. 

U nastavku smo gledali pravu ratničku, prvenstvenu, na trenutke i vrlo oštru utakmicu, u kojoj je Slaven bio bolji na terenu. Takvu igru konkretizirao je pet minuta prije kraja, kada je za konačnih 2:1 pogodio Caimacov, koji je iskoristio neopreznost ukrajinske obrane. Bila je to peta pobjeda Slaven Belupa u šestoj pripremnoj utakmici. 

U petak nakon treninga i ručka nogometaši Slaven Belupa vraćaju se u Koprivnicu, gdje će se nakon dva dana odmora pripremati za početak prvenstva. Odigrat će i dvije pripremne utakmice, protiv Rudeša u srijedu na Apašu te dva dana kasnije protiv Osijeka na Opus areni. Bit će to tzv. generalka pred novu sezonu. 

SLAVEN BELUPO: Čović, Božić T., Kovačić, Jakir, Išasegi, Crepulja, Ćubelić, Liber, Jagušić, Božić I., Lepinjica. UŠLI SU: Hadžikić, Međimorec, Bošnjak, Mitrović, Caimacov, Šuto, Šakota, Aščić. TRENER: M. Gregurina. 

Ivan Sušak je prošlost, a Osman Hadžikić trebao bi biti budućnost Slaven Belupa. Ovaj 29-godišnji reprezentativac BiH, rođen u Austriji, priključio nam se na slovenskom dijelu priprema, nakon što je s čelnicima kluba potpisao ugovor na dvije godine. Pun iskustva, životnog i igračkog, Hadžikić je proteklih godina ostavio veliki trag u elitnom rangu BiH nogometa, gdje je braneći boje Veleža dvije godine zaredom proglašen najboljim vratarem lige. Stoga ne čudi što mnogi od njega visoka očekivanja imaju i u Slaven Belupu, gdje se, doduše, za jedinicu treba tek izboriti. Međutim, kako je naglasio u razgovoru za klupske stranice, spreman ja na sve izazove i jedva čeka da se dokaže u HNL okruženju. Što nam je još rekao pročitajte, odnosno pogledajte u nastavku…

Nakon odlaska Suška dugo se pričalo o novom vrataru Slaven Belupa, na kraju je odluka pala na tvoje ime. Je li te iznenadio poziv iz Koprivnice?

Prve kontakte sa sportskim direktorom kluba imao sam prije otprilike mjesec dana, pitao je vidim li se u Koprivnici, rekao sam da se vidim, ali želio sam još malo pričekati, jer sam ugovorom bio vezan uz Velež do kraja lipnja. Na kraju smo se dogovorili i sretan sam što sam sada ovdje. Hvala sportskom direktoru i treneru što su se potrudili da dođem, suigrači su me brzo prihvatili i jedva čekam utakmice.

Kad smo već kod Suška, neće ga biti lako zamijeniti. Lani je bio izabran u idealnu momčad HNL-a, to je veliki izazov?

Neće ga biti lako zamijeniti. Znam Suška, gledao sam i utakmice HNL-a, stvarno je dobro branio i bit će to veliki izazov, ali dat ću sve od sebe da ga dostojno zamijenim.

Moramo i tebe pohvaliti, jer si identična priznanja dobio u BiH ligi. Dvije godine zaredom izabran si za najboljeg golmana prvenstva.

Tako je, ponosan sam na ta priznanja, na temelju kojih sam dobio i poziv u BiH reprezentaciju. Prošle godine dobio sam prvi poziv, sad sam godinu dana član te selekcije i normalno da sam zadovoljan i ponosan biti dio reprezentacije.

Kako je uopće bilo u Mostaru, u Veležu? Proveo si tamo tri godine.

Kada se sve zbroji, rekao bih da je bilo prelijepo. Bilo je to dobro iskustvo s usponima i padovima, kao i kod svakog sportaša, ali kada sve skupa pogledam, bile su to tri uspješne godine. Dvaput sam izabran za najboljeg golmana, dobio sam poziv u reprezentaciju i za mene je to bilo pozitivno iskustvo.

Zanimljiva karijera je iza tebe. Rođeni si Austrijanac, tamo si proveo veći dio karijere, a matični klub je bečka Austrija. Možeš li nam malo predstaviti taj svoj nogometni put?

Prve seniorske korake napravio sam u Austriji iz Beča, debi sam imao s 18 ili 19 godina, ne sjećam se točno, ali znam da sam već do 21. godine imao 80 utakmica u nogama. A u to vrijeme imali smo baš dobru ekipu, konkurencija je bila velika, tako da sam sretan na te brojke i priliku da uopće igram za jedan tako veliki austrijski klub. Kasnije sam otišao u Švicarsku, bio sam na posudbi u Zaprešiću godinu dana pa sam se vratio u Austriju, točnije Admiru, gdje nisam dobio priliku i nakon toga otišao sam u Velež i proveo uspješne tri godine.

Sad te čeka HNL, liga koja je kvalitetom jača od one iz koje si došao. Veseliš li se novim izazovima, stadionima, okruženju…?

Iskreno, jedva čekam da zaigram u HNL-u. Liga je dobra, ima puno dobrih kluba i jedva čekam da branim i pokažem svoje kvalitete u tom novom okruženju.

Kako gledaš na vratarsku konkurenciju? Tu su Čović i Marković, dva vrlo iskusna i dugogodišnja slavenaša…

Mislim da konkurencije uvijek treba biti. Na svakoj poziciji, ne samo vratarskoj, jer to nosi samo dobre stvari. S vratarima se dobro razumijem, slažemo se, dobro su me prihvatili, pokušavam neke stvari naučiti od njih, možda oni nešto nauče od mene, no najvažnije da smo svi dobri i onda neće biti nikakvih problema.

Jesi li poznavao njih ili možda nekog drugog iz aktualnog kadra prije nego si došao?

Moj prijatelj Mlinarić pričao mi je o Slavenu često, to je njegov klub, tako da znam puno toga. Od igrača poznajem Čovića, poznajem Mitrovića, koji je došao kada i ja, poznajem Išasegija, jer smo skupa igrali u Veležu, a od ovih ostalih imena moram tek zapamtiti.

Na osobnoj razini, koje ciljeve si zadao sam sebi?

Biti uspješan s ekipom, jer ako je ona uspješna, onda budem i ja. Dat ću sve od sebe, želim biti od pomoći, čvrsta karika, stup obrane.

Kakva su očekivanja od Slavena, koliko može ova ekipa? Navijači ponovno priželjkuju borbu za europske pozicije…

Pratio sam klub prošle godine, vidio da ste dogurali do finala kupa. Nažalost, niste ga osvojili, a i u prvenstvu je nedostajao samo jedan bod za Europu. Mislim da ove godine možemo još više toga napraviti. Jako sam pozitivan po tom pitanju, vidio sam kako se trenira, ide se jako, igrači su kvalitetni i vjerujem u dobre rezultate, dobru sezonu.

U redove Slaven Belupa početkom tjedna sletjelo je veliko pojačanje. Iz nizozemskog prvoligaša Fortune Sittard pridružio nam se Josip Mitrović i odmah stavio na raspolaganje treneru Mariju Gregurini. Ne treba nas to čuditi, jer Mitrović je do subote bio u punom pogonu sa sada već bivšim klubom, tako da je korak s novim suigračima odmah uhvatio. Izrazio je zadovoljstvo novom sredinom, zadužio dres s brojem 11 te istaknuo kako vjeruje da Slaven može i hoće biti još bolji nego lani. Što nam je sve rekao o dolasku u Koprivnicu, nizozemskoj ligi, HNL-u i očekivanjima te životnim zanimljivostima pogledajte i pročitajte u nastavku…

Josipe, da odmah riješimo dilemu, kako je uopće došlo do ove suradnje? Ne događa se često da igrači iz prve nizozemske lige dolaze u Slaven Belupa pa i HNL općenito…

Došlo je dosta spontano, a u drugu ruku i nekako prirodno. Htio sam se vratiti, Slaven Belupo me kontaktirao i dogovorili smo se.

Pridružio si nam se iz Fortune, ozbiljnog nizozemskog prvoligaša, za koji si odigrao 30-ak utakmica. Ta nizozemska avantura na kraju je trajala godinu dana…

Odigrao sam 30-ak utakmica, ali rekao bih da sam prilike dobivao na kapaljku. Sukladno tome, nisam bio zadovoljan, iako je sve ostalo bilo kako treba. Sve je tamo na jako visokom nivou, ali ja sam u godinama gdje trebam igrati, prije svega na svojoj poziciji, i zato sam odlučio doći ovdje.

Možemo pretpostaviti da je iskustvo veliko, jer nizozemska liga je, ipak, rang ili nekoliko njih više iznad HNL-a?

Možemo to tako reći. Iskustvo koje sam stekao je jako lijepo, naučio sam dosta toga, a i liga je dosta iznad HNL-a, što je normalno. Imaju više klubova koji su u borbi za europske pozicije, puno više klubova općenito koji naginju prvoj ligi pa je sukladno tome i razina kvalitete više.

Ono što nas sve može veseliti, došao si spreman i u dobroj formi, a dobro poznaješ i HNL pa nikakvih problema po tom pitanju ne bi trebalo biti?

Došao sam praktički u punom treningu, radio sam tamo do subote i odradio sve treninge na pripremama tako da tu samo nastavljam s ekipom. Što se tiče HNL-a, imam iskustva, odigrao sam dosta utakmica, ligu znam tako da neće biti nikakvih problema s prilagodbom.

Sigurno poznaješ i dosta igrača u svlačionici Slaven Belupa?

Poznajem ih dosta. Protiv dosta njih sam igrao, s nekima sam i igrao. Recimo, Karla Išasegija znam od malena, s Adrianom Liberom i Igorom Lepinjicom igrao sam u mlađim kategorijama Rijeke tako da me dosta poznatih lica dočekalo. Svi dečki su normalni, nitko nije iznad nikog i tu nema apsolutno nikakvih problema.

Pratio si HNL, liga je lani bila prilično izjednačena, što nas čeka u novoj sezoni?

Pratio sam HNL i vidio da je liga bila izjednačena, nijanse su odlučivale, a Slaven Belupo je po mom mišljenju odigrao jako kvalitetno i na kraju pokazao da je zasluženo došao do finala kupa. Isto to, ako ne i bolje, očekujem i u novoj sezoni od nas, zato sam i došao ovdje.

Zanimljivo, treći si Slavonac, treći igrač Cibalije, a drugi iz Đakova koji nam se pridružio u ovom ljetnom prijelaznom roku. Ima nešto u tom slavonskom zraku...

Ima nekih poveznica. Dosta nas je Slavonaca, a znamo svi da je Slavonija poznata po izbacivanju kvalitetnih nogometaša. Sa Išasegijem sam generacija, Božić je nešto stariji od nas, ali znamo se svi mi od ranije.

Za kraj još jedna zanimljivost, jedan si od rijetkih igrača koji ne koristi društvene mreže, već slobodno vrijeme kratiš nekim drugim stvarima, zanimacijama. Kako uspijevaš u tome?

Nije da se borim, zapravo mi je i bolje bez svega toga. U slobodno vrijeme pročitam koju knjigu, pogledam koji podcast, družim se sa suprugom, šećem psa, a tu je uvijek i nogomet, košarka tako da mi nikad nije dosadno.